Sažetak knjige

Sir Paul Lever jedan je od najboljih britanski poznavatelja Njema�ke. �est godina - od 1997. do 2003. - bio je britanski ambasador u Berlinu, tamo je iz blizine upoznao njema�ko dru�tvo, politi�ku scenu i ekonomiju, te shvatio kako Njema�ka funkcionira, �to ju pokre�e, zbog �ega je sna�na. Prije toga bio je u britanskom ministarstvu vanjskih poslova �ef odjela za Evropsku uniju, a bio je na �elu raznih britanskih delegacija u evropskim forumima, pa je tamo shvatio kako njema�ka operira na me�unarodnoj sceni, kako je koristila svoju ekonomsku snagu i ono �to se naziva meka mo� da ovlada Evropom. O time je sada napisao knjigu, to�no u dramati�nim i sudbonosnim trenucima kada se Velika Britanija priprema da napusti Evropsku uniju, �to �e - po njegovu mi�ljenju samo jo� oja�ati njema�ku evropsku poziciju. U ovoj knjizi on ukazuje na dvije klju�ne stvari. Kao prvo, da su 1957. godine, kada je po�eo proces evropskih integracija, Njema�ka i Francuska po ekonomskoj snazi i politi�kom utjecaju bile podjednako jake, a da je sada Njema�ka bitno ja�a, te na Francusku gleda kao na mla�u sestru. Uz to, njema�ka formalna pozicija u europskim ugovorima nije druk�ija od bilo koje druge dr�ave �lanice - u teoriji je na Europskoj komisiji da daje prijedloge, a Europsko vije�e i Europski parlament donose odluke. No u praksi je njema�ko stajali�te ono koje Komisija tra�i prije nego �to djeluje, a druge vlade prije nego �to donesu odluku. Bez njema�ke potpore prakti�ki je nemogu�e u Europi osigurati bilo kakvu promjenu zna�ajnije vrste. Autor u ovoj knjizi otkriva kako je do toga do�lo. Od samog utemeljenja Europske Unije (u po�etku Europske ekonomske zajednice - EEZ) 1957. Njema�ka je bila, uz Francusku, jedna od njenih dvije najva�nijih �lanica. EU je proizi�ao iz francusko-njema�ke pomirbe i razvijao se kroz francusko-njema�ko vodstvo. Razumijevanje, �esto implicitno a ne eksplicitno, izme�u Njema�ke i Francuske bilo je podloga mnogih klju�nih odluka EEZ-a. Po�etna kombinacija slobodne trgovine i potpore poljoprivredi bila je primjer takvog implicitnog razumijevanja. Podr�ka ponovnom ujedinjenju Njema�ke i predanost jednoj valuti bile su drugi primjer. U prvih �etrdesetak godina postojanja EU-a francusko i njema�ko gospodarstvo bilo je usporedivo po veli�ini. Iako je njema�ko gospodarstvo imalo bolje pokazatelje rasta i BDP-a, razlike nisu bile tolike da bi dovodile u pitanje kredibilitet Francuske kao ravnopravnog partnera u vo�enju Europe. Ponovno ujedinjenje Njema�ke 1990. promijenilo je brojke. Njema�ka je dobila jo� dvadeset milijuna stanovnika i tre�inu teritorija vi�e. Pa ipak, �ak i tijekom prva dva desetlje�a nakon ujedinjenja zadr�ao se dojam jednakosti statusa Francuske i Njema�ke. Prijedlog Ugovora o fiskalnoj uniji zajedno su sastavili njema�ka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Nicolas Sarkozy. Pojam Merkozy bio je neko vrijeme popularan kao zajedni�ki nazivnik europskog sredi�ta mo�i. U stvarnosti je Njema�ka u to vrijeme ve� preuzela presudnu ulogu. Odnos izme�u Njema�ke i Francuske postao je poput odnosa starijeg i mla�eg partnera. Francuske bi ideje i inicijative bile saslu�ane te bi ih njema�ka vlada, u onoj mjeri u kojoj su bile kompatibilne s njema�kim interesima, nastojala prihvatiti. No Francuska nije mogla progurati EU-politike kojima se njema�ka vlada protivila. Njema�ka formalna pozicija u europskim ugovorima nije druk�ija od bilo koje druge dr�ave �lanice - u teoriji je na Europskoj komisiji da daje prijedloge, a Europsko vije�e i Europski parlament donose odluke. No u praksi je njema�ko stajali�te ono koje Komisija tra�i prije nego �to djeluje, a druge vlade prije nego �to donesu odluku. Bez njema�ke potpore prakti�ki je nemogu�e u Europi osigurati bilo kakvu promjenu zna�ajnije vrste. To je postalo jasno u raspravama o tome tko treba naslijediti Jos�a Manuela Barrosoa na mjestu predsjednika Komisije krajem 2014. Procedura za imenovanje novog predsjednika Komisije navedena je u Ugovoru EU-a neodre�en