Sreća, strah i magija u fokusu (n)ovogodišnjeg Book boxa

Nakon odmora i finih kolača, ali i tragičnih događaja koji su obilježili kraj prošle godine, inspiracija za čitanje može nam biti pomalo manjkava. Zato vam donosimo tri prijedloga koji su se našli u našem (n)ovogodišnjem Book boxu, a zašto smo upravo njih stavili u vaše knjiške kutije otkriva Tatjana Barat.

Grad djevojaka – Elizabeth Gilbert

Jeste li se ikada zapitali jeste li uistinu sretni? Živite li život kakvog mislite da zaslužujete? Osjećate li se slobodnin da živite baš onako kako želite? Upravo se tom tematikom, između ostalog, bavi i novi roman neponovljive Elizabeth Gilbert, Grad djevojaka. Nalik njezinom romanu Signatura svih stvari, riječ je o također povijesnoj fikciji u kojoj je itekako vidljivo detaljno istraživanje koje je autorica provela Savršeno dočarava kazališni svijet New Yorka 1940-ih i 1950-ih godina koji pršti glamurom, avanturama i putenim aferama.
A o čemu se zapravo radi? Ovaj put Gilbert je stvorila junakinju Vivian s kojom se može poistovjetiti gotovo svaka žena koja je prolazila period u kojem je tražila samu sebe i pitala se koji je put najbolji za nju. Naime, 1940. godine devetnaestogodišnju Vivian Morris upravo su izbacili s elitnog ženskog koledža Vassar. Roditelji je šalju u New York k teti Peg, koja vodi posrnulo kazalište na Manhattanu, Teatar Ljiljan.  I upravo na daskama koje život znače Vivian se uistinu mijenja život. Na prvu je očarana boemskim načinom života, nesputanošću, iskazivanjem strasti i osjećaja – svime što je u potpunoj suprotnosti s onime čime je bila okružena tijekom odrastanja. Na tome mjestu uči što znači biti drugačija, ali i ono još važnije – da je u redu biti drugačija.
Stvara nova prijateljstva s kazališnim zabavljačicama i s njima osvaja grad, no jedna njezina slučajna pogreška izazvat će pravi skandal. I upravo s tim događajem zapravo počinje ono najbolje od Gilbert – njezina nevjerojatna emocionalna intuicija i borba za svoju junakinju.
Kao što je to radila i u svojim prethodnim romanima, autorica ne dopušta da neodobravanje društva uništi Vivian ili, još gore, da njena junakinja odbaci samu sebe. I u tome se trenutku otvara srce romana, ali i poveznica s današnjicom.
Proteklih smo godina, a u našem podneblju i posljednjih dana, svjedočili nasilju nad ženama na društvenim mrežama, razotkrivanju javnih tajni u kojima oni „jači“ koriste svoju moć nad krhkim djevojkama i nevjerojatnoj osudi društva u pravom balkanskom stilu „Sama je to tražila“. Kada pak bilo koja žena izražava otvoreno svoju seksualnost, kao što je to činila Vivian, zasuta je kritikama dušobrižnika i na nju se stavlja pečat sramote.
Srećom, Gilbert je odavno prekinula vezu sa sramotom  i sjajno spojila lepršavost kazališnog svijeta, New Yorka i prve polovice 20. stoljeća s ozbiljnim temama čineći tako višeslojno, oštroumno i emocionalno slavljenje ženstvenosti.
I upravo bi se zato ova knjiga trebala naći u rukama svake žene (no i pokojeg muškarca.


Kuća na hridi – Lucy Clarke

Jeste li se ikada udubili u čitanje knjige kada ste bili sami kod kuće, a potom, sasvim slučajno, začuli neobične zvukove? Otvaranje vrata, škripanje stepenica i lupanje vlastita srca glasnije nego ikada?
Ako i niste, zasigurno će do toga doći nakon što u knjige primite ovu knjigu i počnete je čitati. Naime, od pet romana koje je napisala Lucy Clarke, upravo se psihološki triler Kuća na hridi smatra njezinim najboljim, a ujedno i jednim od ponajboljih u svome žanru u posljednje vrijeme. Kako kažu književni kritičari, ovo je savršen primjer romana u kojem se stranice okreću same od sebe. No što je to što ga čini toliko posebnim i drugačijim u moru trilera?
Junakinja Elle iznajmila je svoju kuću i otada se njezin život nepovratno mijenja. Osjeća kako se promijenilo čitavo ozračje njenog doma. Svaki je predmet na svome mjestu, no ipak kao da je sve nevjerojatno drugačije. Ne može se oteti dojmu da je u njezinoj inače idealnoj kući na hridi netko čitavo vrijeme promatra. Čuje odjeke koraka, vidi sjene, nalazi tragove da je netko uistinu bio tu... No vrata kuće zaključana su čitavo vrijeme. Samu sebe pokušava uvjeriti da je sve to plod njezine mašte. Osim ako... netko ne zna što je napravila u prošlosti. Jer, u konačnici, od prošlosti se ne može pobjeći.

Osim što je ovime već stvorila idealnu radnju za triler prepun napetosti i naglih, neočekivanih obrata, Clarke je uspjelo ono što ne uspijeva velikom broju književnika – savršeno je prodrla u psihologiju svoje junakinje. Osjećaje straha i panike očito je studiozno istražila, kao i utjecaj događaja iz prošlosti na našu psihu današnjice. U psihologiji se strah definira kao neugodno čuvstvo manjega ili većega intenziteta, izazvano stvarnom ili pretpostavljenom opasnošću. Strah ima doživljajnu ili subjektivnu komponentu, koju čini povećano uzbuđenje, želja da se pobjegne, sakrije ili krene u napad na izvor straha, te fiziološku, koju čine promjene potaknute povećanim uzbuđenjem autonomnoga odnosno lupanje srca, znojenje, drhtanje, suhoća usta. No s vremenom Ellein prvotni strah prelazi u anksioznost, pa potom i u paniku.
Sjajnim pripovjednim tehnikama stvorila je Elle s kakvom se mnogi od nas mogu poistovjetiti – junakinju za koju se čini kao da je od krvi i mesa. Vještim izbjegavanjem crno-bijele karakterizacije stvorila je lik s vrlinama i manama, kao što ih ima svatko od nas. S druge strane, svatko od nas ima i neke samo njemu znane tajne iz prošlosti koje ga, ako ih nije razriješio sam sa sobom, ne prestaju proganjati u svakodnevici.
No kako se Elle uhvatila ukoštac s time? I, u konačnici, tko to korača njezinom idiličnom kućom okruženom prirodom? Sve to možete saznati ako odmah prionete na čitanje ove uspješnice. I, da, ne savjetujemo čitanje prije polaska u krevet.


Prijelazi – Alex Landragin

Ako ste ljubitelji misterije, romantičara i simbolista Charlesa Baudelairea, povijesti i magijskog realizma, ova će vas knjiga fantastične književnosti oduševiti.
Riječ je o prvijencu Alexa Landragina, autora francusko-armensko-australskoga porijekla, Prijelazi u kojem je spojio tri rukopisa koji se mogu čitati ili zasebno ili kao cjelina.

Ono što će svakako privući pažnju već je i sam početak radnje. Naime, sasvim nenadano ova „opasna knjiga“ došla je u ruke jednome pariškom knjigoveži kao svežanj rukopisa koje mu je u radionicu dostavila bogata klijentica. Predgovor knjige započinje rečenicom: Ja ovu knjigu nisam napisao. Ukrao sam je.

I tada kreću tri fantastična rukopisa. Prvi, naziva Naobrazba nakaze, pred kraj života napisao je, čini se, pjesnik Charles Baudelaire. Sablastan je to autoportret ogorčena i gotovo posve napuštena pjesnika kojem sebičnost i snobizam nisu nimalo strani. Nije tajna da Baudelaire tijekom svog života, pa i godinama nakon smrti, nije bio prihvaćen. Iako je danas priznat gotovo kao genij, za života je bio obilježen kao bludnik i odbacivan kao simbol boemstva i nemorala, no svojim je pjesmama proširio područja poetskog te otkrio suvremenicima čitave predjele novih ljepota i grozota, pa i stvorio čitavu novu pjesničku formu.

U drugome rukopisu, Grad duhova, čiji bi pripovjedač lako mogao biti književni kritičar Walter Benjamin, ugledno Društvo Baudelaire postaje središte kriminalističkoga misterija koji se odigrava dok nacisti polako stežu obruč oko Pariza.

Priča o Albatrosu, odnosno treći rukopis, zasigurno je najneobičnije i u pravom smislu riječi djelo fantastične književnosti. Radnja započinje dolaskom prvih Europljana na jedan udaljeni polinezijski otok, te obuhvaća stotinu i pedeset godina i sedam životnih vjekova.

No ono što je najbolje od svega i što je autor uistinu vrhunski napravio je povezivanje sva tri rukopisa jednim elementom. Što je to točno, otkrit ćete na tristotinjak stranica koje će zauvijek pronaći posebno mjesto na vašooj polici s knjigama.