Toplina juga, filmski scenariji i matematičke radnje – teme zimskog Book boxa

Iako je zima hladna, a godina sumorna ono što čitatelje uvijek razveseli bez obzira na vremenske i ostale uvjete svakako su Hoću knjigu Book box paketi. Što se u njima, uz uvijek finu Barcaffe kavicu, našlo ovoga mjeseca te kako je Tatjana Barat zainteresirala čitatelje za odabrane naslove saznajte u nastavku.

Svjetla juga – Nina George

Sjećate li se „Male pariške knjižare“, književne senzacije koja je očarala svijet i pokazala nam kolika je moć biblioterapije? Sjećaš li se Jeana Perdua, vlasnika neobične ploveće knjižare Pharmacie littéraire, koji uvijek zna kako pronaći lijek za točno određenu boljku svake osobe, bilo da se radi o tuzi, melankoliji, rastresenosti ili bilo čemu drugome, a lijek su, dakako, knjige koje on smatra „slobodom s krilima od papira“?

Jedna od knjiga koju taj književni junak preporučuje je roman „Svjetla juga“, anonimnog autora Sanaryja, koji bi trebao izliječiti najveće patnje. Mnogi su čitatelji uistinu pošli pretraživati police knjižnica i knjižara ne bi li našli taj naslov, no on je postojao samo u glavi Nine George. Sve do sada.

Ova plodonosna autorica, koja je do sada napisala 26 romana, donosi nam roman kojem mnogi predviđaju jednak uspjeh, ako ne i veći, kao i „Maloj pariškoj knjižari“. I ovaj put s nama u pustolovine kreće jedan vlasnik putujuće knjižare, Francis Meurienne, ali i njegova neobična pomoćnica koja je srce ove knjige. Naime, ona može vidjeti ljubav i sva srca koja naprosto dišu jedno za drugo, koja se prije ili kasnije moraju sresti i započeti svoju priču. Da, doslovce može vidjeti ljubav, a kada to spoji s čarolijom čitanja, dogodit će se uistinu magične stvari u malom provansalskom mjestu za koje se čini kao da je vrijeme u njemu stalo, na najbolji način.

Kada šećemo nekim idiličnim krajolikom ili putujemo i kroz prozor automobila ili autobusa gledamo ljude, često zamišljamo koje su njihove priče, što je to što ih pokreće u svakodnevnom životu, što im daje polet i snagu da svako novo jutro započnu s osmijehom na licu ili da se, naprosto, uopće dignu iz kreveta. Pitamo se koje su njihove žudnje, u koga su bili zaljubljeni u mladosti, koji je to odnos koji im je zauvijek promijenio život, zbog koga su najviše plakali, a zbog koga su se najviše veselili. Jesu li ostvarili sve ono o čemu su sanjali kao maleni? Jesu li bili dovoljni neustrašivi da slijede svoje srce?

Upravo se ta pitanja nameću i „šetnjom“ kroz stranice ove knjige u idiličnim predjelima Provanse. Ono zbog čega je ova knjiga još posebnija je to što nije riječ o još jednom ljubavnom romanu. Štoviše, ovo je roman za nešto zahtjevnije čitatelje jer svaki je događaj obavijen nitima metafore koje savršeno oslikavaju sam život.
Svatko od nas ima neku neispričanu priču. Neke su razarajuće, druge su manje bolne, treće daju nadu u život. No ono što im je svima zajedničko je to što mogu postati barem djelomično lakše uz biblioterapiju. I upravo je to ono zbog čega ovu knjigu vrijedi spremiti na svoje police i uvijek joj se vraćati – da nas podsjeti na to koliko toga možemo.

Tko zna, možda jednom i naša priča, stavljena na stranice romana, nekome može pružiti onaj „aha-trenutak“ i potaknuti ga da opet nauči živjeti i voljeti. I zato, ako u sebi imate vrijednu priču, podijelite je. Krenite tipkati i dajte nekome „slobodu s krilima od papira“.


Čovjek od kestena -  Søren Sveistrup

Jeste li ikada čitali roman koji je napisao netko tko inače piše scenarije za nagrađivane serije? Dakako, samim time i od romana imamo velika očekivanja, naročito ako se radi još i o spoju krimića i skandinavskog podneblja:
Pred tobom je roman „Čovjek od kestena“, prvi roman scenarista danske hit-serije The Killing koja slovi kao vrhunsko ostvarenje u području krimića. Autor Søren Sveistrup magistrirao je književnost i povijest na Sveučilištu u Kopenhagenu i studirao na Danskoj filmskoj školi, a kao takav itekako zna što radi kada je u pitanju pisanje, kako scenarija tako i romana. U prilog tome govori i činjenica što je osvojio i nagrade Emmy i BAFTA.

S takvim velikim očekivanjima čitatelji diljem svijeta krenuli su i u iščitavanje „Čovjeka od kestena“, a ono što se nalazi unutar stranica ovog djela zaista potvrđuje onaj je ne sais quoi koji u sebi imaju skandinavski kriminalistički romani i ujedno daje sasvim novi pogled na čovječuljke od plodova jeseni koje smo nekada izrađivali u vrtiću.

Radnja prati hladnokrvnog serijskog ubojicu koji redom ubija žene, a uz svaku ubijenu ostavlja čovječuljka izrađenog od dvaju kestena i šibica. No ono što je još strašnije je otkriće do kojeg dolaze istražitelji – na svakom od čovječuljaka nalazi se otisak prsta djevojčice za koju znaju da je lani oteta i ubijena. Može li to uistinu biti slučajnost? Tko je ubojica? I kakve veze s tim ima politika?

Kratka poglavlja čitatelja će nagnati na „gutanje“ ovog romana, jer baš kao što bi to bilo u kriminalističkoj seriji, pisana su tako da naprosto ne možete prestati čitati i da uvijek želite još.

No istodobno se, čitaju skandinavske kriminalističke romane, ne možete prestati pitati što je to što ih čini tolikim bestselerima? Odakle baš Skandinavija? Upravo se oko skandinavskih kriminalističkih romana u posljednjih desetak godina digla neviđena fama. I čitatelji i mediji oduševljeni su gotovo svakim novim krimićem nastalim u Skandinaviji. Bilo da je riječ o samom Larssonu, Jo Nesbou, spisateljskom paru pod nazivom Lars Kepler, Camile Lackberg ili, sada, Sørenu Sveistrupu, čini se kao da su svi oni pronašli savršeni recept kako uzbudljivom radnjom prikovati čitatelje uz stranice svojih knjiga. Dakako, tome pridonosi i magična misterioznost skandinavskih krajolika u kojima vrlo lako možemo zamisliti junake romana spomenutih autora, kao i fatalne socijalno i politički osviještene teme.

Sve to nudi i „Čovjek od kestena“, spoj psihološke tenzije, političkog komentara i realističnih policijskih procedura koji se savršeno uklapaju u ovo kasnojesensko, pomalo misteriozno vrijeme. Uživajte u čitanju i napetom otkrivanju krivca.  Ono što je sigurno jest to da čovječuljke od kestena više nikada nećete gledati na jednak način.


Fondacija - Isac Asimov

Ako za čitanje često odabirete naš Book Box koji nudi tzv. fantastičnu književnost, onda znate da posežemo za kapitalnim djelima tog žanra koji se nanovo objavljuju kod nas. Jedan od najnovijih prijevoda nedavno je došao na police naših knjižara, a riječ je o djelu koje je postalo pojam sam za sebe. Dakako, riječ je o Isacu Asimovu i serijalu romana Fondacija (u drugim prijevodima znanom i kao Zaklada), proglašenim najboljim književnim serijalom svih vremena.

Junak serijala, matematičar Hari Seldon, proveo je život razvijajući granu matematike poznatu pod imenom psihohistorija. Dakako, da bi uopće došao do toga, i sam je autor morao upregnuti svoje moždane vijuge, što mu nije teško palo s obzirom na to da je i sam bio znanstvenik. Tako je, u Seldonovo ime, razvio koncept psihohistorije. Tako se koristeći zakone psihologije mase, može predvidjeti budućnost, ali samo u velikim razmjerima. Funkcionira na principu da je ponašanje mase ljudi predvidivo ako je kvantiteta mase veoma velika (jednaka ukupnom stanovništvu galaksije koja ima oko bilijardu stanovnika). Što je veća masa, to je predvidivija budućnost. Koristeći ovu metodu, Seldon predviđa pad Galaktičkog carstva, koje obuhvaća cijeli Mliječni put, i mračno doba koje će potrajati trideset tisuća godina do pojave drugog velikog carstva. Kako bi skratio barbarsko doba, Seldon osniva dvije Fondacije, malena, skrivena utočišta svega ljudskoga znanja na suprotnim krajevima galaksije. U trenutku početka radnje romana na planetu Terminusu dolazi do prvih kriza, baš kako je Seldon i predvidio...

Riječ je o znanstvenofantastičnom serijalu koji se sastoji od ukupno petnaest romana i mnoštva kratkih priča koje je napisao Asimov, te šest romana koje su napisali drugi pisci nakon njegove smrti, proširujući tako ukupni vremenski period radnje na više od dvadeset tisuća godina, u odnosu na prvotno zamišljenih pet stotina.

Prvotno je bila riječ o zbirci kratkih priča koja su bile objavljivane u časopisu Astounding Magazine između svibnja 1942. i siječnja 1950. Prema Asimovu, premisa se temelji na zamislima koje su iznesene u djelu Edwarda Gibbonna „Povijest opadanja i propasti Rimskoga Carstva“, a za koje je sam Asimov rekao da ih je „malko prepisao“.

Neovisno o tome, stvorio je složen i jedinstven SF serijal kakav se ne viđa često. Štoviše, teško možemo zamisliti da bi ikada ponovno moglo nastati nešto poput ovoga. Čini se da je stvorio remek- djelo koje se može primijeniti i na povijesne događaje, pa i na one koje trenutno proživljavamo. Naime, Asimov se bavi time kako se društva mijenjaju i prilagođavaju novim okolnostima, a pandemija u kojoj smo se nenadano zatekli svakako je jedna od njih. Čini se da nas ništa nije moglo pripremiti na ovo „novo normalno“, pojam kojim se očito mnogi vole razmetati, no opet učimo kako se prilagoditi time i kako što više nastaviti živjeti svoje živote, baš kao što su to činili junaci Fondacije kada su se zatekli u kriznim vremenima.

Za svakoga tko uživa u imaginarnim svjetovima, a opet toliko primjenjivim na stvarnost, ovo je savršeno štivo za završetak ove godine i uranjanje u novu koja će, nadamo se, pokazati svjetlo na kraju tunela, baš kao u „Fondaciji“.