Gostovanje Katarzyne Kucewicz

Upoznajte autoricu knjige Žene koje previše osjećaju i saznajte kako se suočiti s emocionalnim izazovima

Iz sada već poznate tvornice hitova poput Okruženi idiotima i Kako manje misliti izdavačke kuće Poetika, početkom ožujka stigla je nova knjiga obećavajućeg naslova: 'Žene koje previše osjećaju'.

Svaka se žena barem jednom u životu borila s teretom vlastitih osjećaja, kritikama i mišljenjima drugih ili pak osjećajem potpunog neuklapanja u današnjem svijetu. Za svaku od tih žena, psihologinja i psihoterapeutkinja Katarzyna Kucewicz, koja godinama radi s visokoosjetljivim osobama, u svojoj je knjizi napisala savjete kako se pobrinuti za sebe i što učiniti da biste u estrovertnom svijetu prepunom svakojakih podražaja pronašle svoj put. Kucewicz će 21. travnja gostovati u Hoću knjigu Megastoreu u sklopu Noći knjige, a ako se još uvijek dvoumite oko toga je li ovo tematika za vas, donosimo vam razgovor s autoricom kako bismo vas riješili svih dilema.

Katarzyna Kucewicz - Žene koje previše osjećaju

Biti visoko osjetljiva osoba može se pokazati kao dar – tvrdi psihologinja Katarzyna Kucewicz. Ali, što je zapravo visoka osjetljivost i na čemu se zasniva iznimnost osoba koje “previše osjećaju”?

U psihologiji se o visoko osjetljivim osobama govori kao o onima koje intenzivnije i snažnije doživljavaju podražajna iskustva od prosječno osjetljivih osoba. One predstavljaju manjinu u općoj populaciji jer je, kako pokazuju istraživanja, riječ o svega 20-30% ljudi. Visoko osjetljive osobe (VOO) iznimno su osjetljive na izvanjske podražaje i imaju veću sklonost analiziranju i najmanjih detalja koje uvelike intenzivnije doživljavaju. Nažalost, definicija “previše” može nas dovesti u zabludu da je riječ o nečemu izvan norme, a to je zapravo karakterna osobina drugačija od drugih osobina prosječno osjetljivih osoba.
 
Kako možemo znati da je netko VOO?

Prije svega, valja zapamtiti da visoka osjetljivost nije bolest ni poremećaj, nego karakterna osobina čovjeka koja se zasniva na četiri elementa. Jedan od njih je preosjetljivost na osjetilna iskustva i podražaje iz okruženja. Visoko osjetljive osobe češće analiziraju informacije koje izvana do njih dopiru, geste ili najneznatnije signale koje prosječno osjetljivim osobama obično promaknu. VOO imaju veliku empatiju, kaže se da posjeduju izniman dar empatije. Tek posjedovanje tih četiriju osobina odlučuje o visokoj osjetljivosti jer sama činjenica da ste empatični ili osjetljivi na izvanjske podražaje još ne znači da vas valja uvrstiti u tu skupinu ljudi. Ono što nam može u tome pripomoći jest test Highly Sensitive Person (HSP) koji je objavila Elaine Aron, osmišljen za mjerenje te osobine. Lako je dostupan na internetu ili u mojoj knjizi, zahvaljujući čemu možemo ustanoviti koliko je u nama prisutna visoka osjetljivost.

Odakle proizlazi ta visoka osjetljivost?

Riječ je o urođenoj osobini, upisanoj u našem genetskom kodu, koja može biti manje ili više izražena pod utjecajem raznih životnih iskustava, međutim, u načelu ovisi o biologiji i funkcioniranju našeg živčanog sustava. Brojna istraživanja provedena pomoću magnetske rezonance dokazuju da mozak visoko osjetljive osobe funkcionira na ponešto drugačiji način od mozga prosječno ili nisko osjetljive osobe. Ako sumnjamo da smo visoko osjetljiva osoba, valja nam napraviti test kako bismo se u to uvjerili.

Sukladno istraživanjima, odnosi su sljedeći: 20 posto populacije su visokoosjetljive osobe, 80 posto – niskoosjetljive osobe. Uslijed toga možete se osjećati kao da ste pali s Marsa…

Uvjeravam vas da se mnoge takve osobe upravo tako osjećaju. Kada se kolegice i kolege nakon teškog radnog dana dogovaraju za zajednički odlazak na pivo, ne bi li se opustili, visokoosjetljiva osoba mašta samo o tome da se vrati kući i ušuška u mraku i tišini. Osjeća da sve to nadilazi njezine snage. A budući da ostatku ljudi to nije “normalno”, obično se takva žena izmotava i izmišlja razlog zbog kojeg se ne može pridružiti svojim kolegama. Prije ili kasnije svrstat će je u kategoriju osobenjaka ili jednostavno nedruželjubivu osobu.
 
Kritika drugih nas boli…

Katkad imam običaj, ne bih li nevjernim Tomama zorno dočarala osjećaje visokoosjetljive osobe, kazati da se takva osoba neprestano osjeća kao da stoji na prometnom raskrižju u Tokiju. Zamislite da 12 sati dnevno provodite na mjestu na kojem stalno trube, gdje vlada neopisiva gužva, buka, da vas netko cijelo vrijeme gura, ispitkuje, da se netko dere na telefon. Glava nam puca, a o bijegu nema ni govora. Biste li se ugodno osjećali? No, vidite… A visokoosjetljive osobe se većinu vremena upravo tako osjećaju.
O tome koliko snažno doživljavaju svijet dokazuje naizgled mala, ali dojmljiva sitnica koju navode gotovo sve moje klijentice – naljepnice koje ih grebu! Taj dodir kod njih izaziva toliku nelagodu, da prva stvar koju čine nakon što dođu kući s novom odjećom jest da ih odrežu.
 
Zašto si odlučila napisati knjigu upravo o visokoj osjetljivosti?

Kao aktivna psihoterapeutkinja naveliko čitam i zanimam se za najnovija istraživanja. Ova mi se tema učinila iznimno važnom i zanimljivom. Kad sam počela pregledavati internetske forume, Facebook i Instagram ne bih li produbila svoje uvide o visokoj osjetljivosti, pokazalo se da ima na tisuće ljudi koji se s time bore, posebno žena. U jednoj knjizi za terapeute iz pera Elaine Aron (koja je otkrila tu osobinu), pročitala sam da su gotovo 80% osoba koje koriste neki oblik psihoterapije visoko osjetljive. Počela sam pozornije promatrati svoje klijente i doista sam otkrila da je većina njih iznimno osjetljiva na podražaje, nijanse, da sjajno čitaju druge ljude, da su preplavljeni empatijom. Nedostajalo mi je poljskih priča o visoko osjetljivim ženama. Nešto što bih mogla smjestiti u naše okruženje – pod “naše” mislim na Poljsku i pandemiju. Stoga sam zamolila svoje pratiteljice s Instagrama da sa mnom podijele svoje priče o visokoj osjetljivosti. I znatan dio njih uvrstila sam u svoju knjigu. Za mene kao psihologa to su iznimno dragocjena svjedočanstva, jer svaka od tih žena ima drugačija iskustva.
 
Za kraj, da utvrdimo. Je li visoka osjetljivost prednost ili mana?

Prednost s kojom je katkad teško živjeti! Valja ostati uviđavna prema samoj sebi. Pomiriti se s time da nama, visoko osjetljivim osobama, treba tih osam sati sna, puno više vremena za regeneraciju, više odmora nakon stimulativnog dana. Nema ništa loše u tome što često želimo biti same. I što ne volimo glasnu glazbu od koje nas počne boljeti glava. Dakako, visoka osjetljivost nije nikakva bolest, ne treba je liječiti. Valja je jednostavno uvidjeti i s vremena na vrijeme postaviti si jednostavno pitanje: “Pristajem li u sebi na ono što se zbiva oko mene? Odgovara li mi moje okruženje? Što mi je sada potrebno…?”

Katarzynu možete doći upoznati osobno u Hoću knjigu Megastore 21. travnja u 18 sati. Nemojte propustiti ovu jedinstvenu priliku poslušati ovu svjetski poznatu psihologinju i psihoterapeutkinju, a bitno je spomenuti i kako će njena knjiga, Žene koje previše osjećaju, u sklopu promocije biti i prigodno snižena. Razgovor s autoricom vodit će poznato televizijsko lice Antonia Ćosić, dok će im se sa svojim iskustvima pridružiti i najpoznatija knjiška blogerica Alis Marić (Čitaj knjigu).