Preporuka mjeseca: Sretno mjesto

Hoću knjigu u veljači je 2026. godine pokrenuo svoj prvi virtualni Book Club, knjišku zajednicu koja spaja čitatelje diljem Hrvatske (a možda i šire?), bez obzira na njihovu udaljenost. Pravila vrijede kao i u svakom drugom knjiškom klubu, uz pomoć voditelja zajedno biramo mjesečno štivo, ponekad i dva kako bismo pokrili što više čitateljskih ukusa, imamo rok za čitanje i nakon mjesec dana zajedno raspravljamo o pročitanom. Ako želiš saznati više o našem klubu i koje ti pogodnosti nudi (kao ekskluzivnih 10% popusta na odabrano štivo samo za članove!), baci oko na ovaj blog.

Prošlog smo mjeseca zajedno čitali knjigu Sretno mjesto autorice Emily Henry, kojoj je većina članova dala 4 zvjezdice, a što o knjizi misle neki naši članovi, saznaj u nastavku!

Znaš onaj osjećaj kad završiš knjigu i samo sjediš par minuta gledajući u zid jer se moraš pomiriti s činjenicom da više niste dio tog svijeta? E pa, upravo to mi je napravilo Sretno mjesto. Ova knjiga je došla s obećanjem: ljeto, kućica uz more, najbolji prijatelji, romantika… i ja sam očekivala laganu romansu za čitanje pod dekicom. Dobila sam emocionalni rollercoaster koji me prvo nasmijao, onda rastužio, a zatim natjerao da preispitam sve svoje životne odluke u 2 ujutro. Hvala, Emily Henry 😭. Harriet i Wyn su onaj par zbog kojeg želiš vikati: “MOLIM VAS SAMO RAZGOVARAJTE JEDNO S DRUGIM.” Doslovno imaju komunikaciju na razini dvije osobe koje se vole, ali bi radije progutale kamen nego rekle što stvarno osjećaju. Njihov plan da se pretvaraju da su još zajedno pred prijateljima je istovremeno genijalan i potpuno katastrofalan. Najviše mi se svidjelo što knjiga nije samo o ljubavi između Harriet i Wynna, nego i o prijateljstvu. Njihova ekipa stvarno djeluje kao obitelj koju nisi dobio rođenjem nego si je pronašao usput. Parth, Sabrina i Cleo daju cijeloj priči onu toplinu zbog koje poželiš imati svoje vlastito “sretno mjesto”.

- Dora

Kad je za ovaj mjesec odabrana Sretno mjesto, u startu sam zakolutala očima. Nisam ljubitelj ljubavnih romana i pomislila sam: "Dobro, ljeto je, valjda će biti lagano štivo za odmoriti mozak." Nažalost, vrlo brzo sam shvatila da neće biti baš tako.

Već od samog početka priča mi je išla na živce. Harriet i Wyn su prekinuli, ali se odluče pred prijateljima glumiti da su još uvijek zajedno. Ozbiljno? Pa koji prijatelji, nakon toliko godina druženja, ne bi primijetili da nešto nije u redu? I na kraju se ispostavi da su Sabrina i Parth ionako znali istinu. 🙄 Cijela ta "predstava" mi je zato djelovala potpuno besmisleno i nepotrebno razvučeno. 

Onda kreće ono njihovo klasično drž'-ne daj. Hoće se poljubiti, pa neće. Završit će zajedno, pa neće. Na kraju ipak završe u krevetu, ali nema kondoma. Stvarno? Ljudi su godinama bili u vezi, kao poznaju se u dušu, a odjednom im je kondom najveći problem? Taj dio mi je bio potpuno nerealan i više mi je digao tlak nego što je stvorio neku napetost.

Najviše me razočarao kraj. Harriet na kraju ostavlja specijalizaciju i mogućnost karijere  za koju se godinama mučila kako bi se preselila k Wynu i bavila lončarstvom. Iskreno, to mi nikako nije sjelo. Toliko odricanja, školovanja i rada da bi na kraju zbog ljubavi odbacila cijeli svoj život? Meni to nije romantično, nego tužno.

Baš zato mi nedostaje epilog. Voljela bih da smo nekoliko godina kasnije saznali kako im je stvarno ispalo. Je li Harriet stvarno sretna? Je li ikad požalila što je odustala od karijere? Je li možda počela kriviti Wyna zbog odluke koju je sama donijela? Mislim da bi takav završetak bio puno iskreniji i realniji. Na kraju mislim kako joj je mama ipak bila u pravu.

Sve u svemu, knjiga se čita brzo i pitko, što je njezina najveća prednost. Razumijem zašto će se mnogima svidjeti, pogotovo ljubiteljima ljubavnih romana. Meni, nažalost ne baš, naživcirala me je 😂. Previše mi je odluka likova bilo nelogično, poput šutnje o trudnoći čovječe koda su im neprijatelji, a ne prijatelji i  završetak me ostavio s više frustracije nego zadovoljstva. Možda jednostavno nisam osoba za ljubavne romane, ako me ljubavna priča više naljuti nego raznježi, onda stvarno nije nešto odradila kako treba.

Može li slomljeno srce ponovno postati naše sretno mjesto?

Znaš onaj osjećaj kad primiš knjigu u ruke misleći da te čeka lagana, lepršava ljetna romansa, a završiš sklopljenih očiju, u dubokom razmišljanju o vlastitom životu? Upravo to mi se dogodilo s romanom Sretno mjesto Emily Henry. Na prvi pogled, priča igra na kartu provjereno zabavnog klišea. Harriet i Wyn su godinama bili onaj savršeni par kojem se svi dive. No, prekinuli su prije pet mjeseci. Kvaka je u tome što to još nisu rekli nikome iz svog bliskog kruga prijatelja. Kada se ekipa okupi na tradicionalnom, posljednjem ljetovanju u idiličnoj kući u Maineu, njih dvoje donose suludu odluku: tjedan dana će glumiti da su i dalje ludo zaljubljeni kako ne bi upropastili zadnje zajedničke uspomene.Ono što me u potpunosti osvojilo je to što Emily Henry ne piše bajke. Ona piše stvarni život. Umjesto klasične priče o tome kako se dvoje ljudi zaljubljuje, ovdje gledamo ono puno teže i bolnije – što se događa kada se ljubav počne mrviti pod pritiskom odrastanja, očekivanja okoline i prešutanih strahova. Kemija između Harriet i Wyna je toliko opipljiva da u nekim trenucima doslovno možeš osjetiti napetost i tugu u zraku. Dok glume pred prijateljima, svaka njihova kriva riječ ili usputni dodir nose težinu svega onoga što su izgubili.Osim same ljubavne priče, ova knjiga je i predivno, pomalo sjetno pismo zahvale dugogodišnjim prijateljstvima. Autorica sjajno prikazuje onu osjetljivu fazu u kasnim dvadesetima kada se društvo iz mladosti počinje mijenjati, kada se prioriteti preslaguju i kada se svi panično bojimo da ćemo se udaljiti od ljudi koji su nam nekada bili sve.Dok čitaš, miris morske soli i toplih ljetnih večeri u Maineu gotovo se može osjetiti, što stvara savršen kontrast s emotivnim rollercoasterom kroz koji likovi prolaze. Najveća lekcija ove knjige je zapravo predivna: sretno mjesto nije neka točka na karti, pa čak ni neka druga osoba. To je onaj trenutak kada napokon prihvatiš sebe, sa svim svojim promjenama i nesavršenostima.Ako tražiš priču koja će te istovremeno nasmijati, natjerati da nazoveš najbolje prijatelje i natopiti ti oči suzama, nemoj zaobići ovu knjigu. Moja topla preporuka!

Zašto je knjiga s riječi "sretno" u naslovu toliko tužna? Zašto me nitko nije upozorio da ću osjetiti gorčinu dok ju budem čitala? Htjela sam ju čitati, ali nikako nije dolazila na red. Sada sam posegnula za njom jer je to knjiga za #hocubookclub , a ujedno mi je trebala neka lagana priča. I ne, nisam dobila laganu priču. Nakon posljednje stranice, mislim da je ipak knjiga mene dovršila, a ne ja nju.

Da me ne bi shvatili pogrešno, jako volim ovu knjigu. Do sada mi je najdraža Emilyna bila "Čitam te kao knjigu", ali ova ju je premašila u svakom pogledu. Samo nije sretna i pripremite se na to. Cijela ta ekipa u knjizi, njih tri "početne" prijateljice, a kasnije i njih šestero, svi su mi prirasli srcu. Ono što definitivno nisam očekivala je da ću knjigu od skoro 400 stranica pročitati u tri dana, i to prvoga dana sam samo zavirila o čemu se radi, prije spavanja, a druga dva dana sam pročitala po 160 stranica. Ne znam kojeg bih lika izdvojila kao najdražeg jer obožavam ih u kompletu. Ne bi bili to što jesu kada bi bili pojedinačno svatko za sebe.

Zahvalna sam što se book klub odlučio baš za ovaj naslov jer tko zna kada bih posegnula za ovom knjigom, a definitivno je vrijedna čitanja. Imate moju ogromnu preporuku za nju, a meni će spadati pod top knjige u 2026. Znam da su mišljenja o knjigama Emily Henry podijeljena, ljudi ju ili vole ili ne vole. Vi mi pišite u kojem ste timu, da ili ne za njene knjige? Ja sam definitivno u ekipi DA!

- @knjiga.svuda na Instagramu

“Ponekad najveće ljubavne priče nisu one u kojima se dvoje ljudi zaljube, nego one u kojima pronađu put jedno do drugoga nakon što su se izgubili."💖

Na prvi pogled Sretno mjesto djeluje kao lagana ljetna romansa, ali Emily Henry ispod sunčanih plaža, zajedničkih večera i nostalgičnih uspomena skriva priču o komunikaciji, prijateljstvu i odrastanju.

Ovo nije knjiga o savršenim ljudima. Harriet i Wyn griješe. Šute kada bi trebali govoriti, povlače se kada bi trebali biti iskreni i pokušavaju zaštititi osobe koje vole, ne shvaćajući da ih upravo time najviše povrjeđuju.

Posebno mi se svidjelo što ljubavna priča nije jedino srce romana. Prijateljstvo između šestero prijatelja jednako je važno i pokazuje da se i najčvršći odnosi mijenjaju kako odrastamo. Neke ljude prerastemo, neki ostanu uz nas cijeli život, a za neke se vrijedi ponovno boriti.

Emily Henry piše nježno, emotivno i iskreno. Nema velikih dramatičnih obrata, ali ima mnoštvo malih trenutaka koji ostanu s čitateljem i nakon posljednje stranice.

Za mene je najveća poruka ove knjige da ljubav sama po sebi nije uvijek dovoljna – ali iskrenost, ranjivost i spremnost da jedno drugo stvarno čujemo mogu promijeniti sve.

⭐ 4/5 

- @the.dragon.library na Instagramu

Moj prvi susret s Emily i uh joooj 🙈. Moram reći da sam od ove knjige očekivala više, a blago me razočarala. Kupila sam još dvije knjige od @emilyhenrywrites tako da joj u budućnosti planiram opet dati priliku.

Knjiga nije loša, ali nije me ni oduševila. Dok sam ju čitala cijelo vrijeme imala sam osjećaj da se događa jedno te isto - odnosno ništa i onda tek pred kraj imamo nešto malo uzbudljivija događanja. Radnja mi je tekla sporo i bilo mi je većinom dosadno. U nekim trenucima sam samo odlutala negdje u mislima i morala sam se vraćati opet da pročitam neki dio, knjiga mi jednostavno nije držala pažnju… 🤷🏻‍♀️

Znam da u naslovu ima riječ ‘sretno’, no uopće se tu ne radi o sreći. Strani bookblogeri govore kako im je knjiga tužna, no ja pustila suzu nisam. Ne znam, valjda smo svi različiti. Iako shvaćam zašto netko na nekim dijelovima možda i je plakao. Sve u svemu, proučavala sam malo i shvatila da se knjige EH više baziraju na izgradnji likova, a ne na radnji tako da tko voli, nek izvoli 🥰

Iskreno ne razumijem baš toliki hype oko ove knjige, no dobro. Od mene ima jednu trojkicu. 

- @klaras_books na Instagramu

U knjizi upoznajemo nekoliko sporednih likova i 2 glavna lika- Harriet i Wyn. Njih dvoje su nekoć bili savršen i sretan par, no njihovoj vezi je nedavno došao kraj. 

Pošto su imali zajedničke prijatelje pozvani su na grupno druženje u ljetnikovcu u Maineu. 

Grupna druženja većini ljudi predstavljaju sreću i veselje no Harriet i Wyn nisu otkrili njihovim prijateljima da nisu više zajedno što dovodi u nezgodnu situaciju.

Tijekom nekoliko dana druženja njihov odnos dolazi u iskušenje te dolazi do priznanja prijateljima za njihov prekid veze.

Tada se postavlja pitanje vjerujete li u pružanje druge šanse bivšim partnerima? 

A sada općenito o knjizi: 

Sretno mjesto je ljubavni roman, romancy žanra i ima 376 stranica.

Ova knjiga je idealna za čitanje tijekom ljeta ili općenito ako vam se čita nešto laganije. 

Poglavlja su kraća i završavaju zanimljivo tako da vas potiču za čitanje sljedećeg poglavlja što dovodi do brzog čitanja knjige. 

U knjizi nećete čitati samo o prekidu veze dvoje ljudi nego i o izazovima prijateljstva, različitim životnim planovima i ciljevima. 

Likovi su dosta realistični i imaju svoje vrline i mane. 

Radnja knjige je u sadašnjosti iako se likovi često prisjećaju i svoje prošlosti iz koje možemo doznati ponešto o njihovim odnosima i raznim događajima. 

Sretno mjesto pokazati će vam da je moguće izgraditi ponovno prijateljstvo i ljubav na iskrenosti i malim znacima pažnje. 

Moje osobno mišljenje: 

Sretno mjesto je prva knjiga koju sam pročitala od autorice Emily Henry. Meni osobno knjiga se nije svidjela  zato sto je radnja bila sporija i dosta monotona bez velikih preokreta te općenito vrlo rijetko čitam čistu romantiku. 

Vjerujem da bi mi se knjiga više svidjela da je bilo uključeno više drame i potpuno neočekivanih događaja.

Također, razumijem zašto se ova knjiga mnogima sviđa, naposljetku svatko ima različit ukus. 

Moja ocjena je ⭐️⭐️ (2/5).

- Viktoria

⭐️⭐️⭐️⭐️⭐️/5

Sretno mjesto je još jedna knjiga od Emily Henry koja me potpuno osvojila. Najviše su mi se svidjeli odnosi među prijateljima – njihova dugogodišnja povezanost, zajedničke uspomene i način na koji se nose s promjenama u životu. Sve je djelovalo stvarno i baš me podsjetilo koliko prijateljstva mogu biti važna.

Harriet i Wyn imaju odličnu kemiju, a napetost između njih osjeća se od samog početka. Obožavam ovakve romanse u kojima emocije nisu isforsirane, nego se polako otkrivaju kroz priču. Cijelo vrijeme sam navijala za njih.

Posebno su mi se svidjeli trenuci kada cijelo društvo provodi aktivnosti zajedno cijeli dan. Ti prizori puni smijeha, razgovora i nostalgije dali su priči posebnu toplinu i bili su mi među najdražim dijelovima knjige.

Veliki plus mi je i lokacija. Ljetna kuća uz more, opuštena atmosfera, zajedničke večeri i posljednji dani njihove kuće dali su knjizi poseban ugođaj. Toliko je lijepo opisano da sam imala osjećaj kao da sam i sama tamo. Jednako sam uživala i u svim tihim trenucima između Harriet i Wyna, kada se kroz sitne geste i poglede osjećalo koliko među njima još uvijek postoji ljubavi.

Ovo nije samo ljubavna priča, nego priča o ljubavi, prijateljstvu i promjenama koje dolaze s odrastanjem. Topla, emotivna i savršena za ljetno čitanje.

Nakon nekoliko emotivno teških knjiga, u ruke mi je napokon došlo savršeno ljetno štivo. Sretno mjesto autorice Emily Henry @pulscitaj knjiga je koja se brzo čita, ali nimalo površna ni prolazna.

Na prvi pogled sve izgleda kao romantična priča s poznatim zapletom – Harriet i Wyn više nisu zajedno, ali zbog posljednjeg zajedničkog odmora s prijateljima odluče glumiti da njihova ljubav još uvijek traje. Zvuči jednostavno, čak pomalo predvidljivo. No već nakon nekoliko stranica postaje jasno da je ovo mnogo više od ljubavne priče.

Ovo je roman o ljudima koji se vole, ali su putem zaboravili razgovarati. O očekivanjima koja nas polako guše. O tome koliko lako izgubimo sebe pokušavajući biti ono što drugi trebaju. I koliko je hrabro priznati da nisi dobro, čak ni pred osobom koju najviše voliš.

- "Ljubav nije uvijek dovoljna ako zaboravimo biti iskreni." -

No ono što ovu knjigu još čini posebnom nije samo ljubavna priča. To su prijateljstva. Ona koja traju godinama, koja prežive selidbe, nove poslove, brakove i životne promjene. Ona koja postanu obitelj koju sami biramo.

 - „Ponekad je dovoljno samo sjediti u tišini s nekim i znati da si točno tamo gdje trebaš biti.” -

Najljepše od svega je što knjiga ne nudi bajkovita rješenja. Podsjeća nas da ljubav nije dovoljna bez iskrenosti, komunikacije i hrabrosti da budemo ono što jesmo. Ponekad je najveći dokaz ljubavi upravo razgovor koji mjesecima odgađamo.

Nasmijala me, dirnula i nekoliko puta potpuno slomila, ali na onaj najbolji način – onaj nakon kojeg zatvoriš knjigu i još dugo razmišljaš o njezinim likovima.

Hvala @turnthepagebydora i @hocuknjigu BookClub na ovom super ljetnom prijedlogu, od mene čista 5!

- @gorana_goga13 na Instagramu

„Postoji li nešto što izgleda poput nas?” upita. Sve tako izgleda, pomislim. Ti si na svim mjestima gdje sam bila najsretnija. O tebi počnem razmišljati kad mi treba utjeha.

Unazad nekoliko mjeseci, aktivni sam sudionik knjiškog kluba kojeg svakog mjeseca organizira lanac knjižara Hoću knjigu. Lijep je osjećaj biti dio knjiške zajednice i čitati istu knjigu koju tog mjeseca čita nekoliko desetaka ili stotina zaljubljenika u knjige. Izbor je raznolik, nekad je riječ o kriminalističkom žanru, drugi mjesec fantasy, a prošlog mjeseca većina čitatelja, uključujući i ovu knjišku vilu, odlučila se za čitanje knjige ljubavne tematike. Riječ je o knjizi „Sretno mjesto”, poznate autorice Emily Henry.

Prošle sam godine čitala jednu od knjiga iz opusa i gledala film snimljen po knjizi ove autorice, zaključivši kako je dobro utabala put slatkim romansama i šaljivim dijalozima, idealnom štivu za nepopravljive romantičarke. Na prvu, pomislila sam kako je i ovog puta riječ o ljubavnoj, ljetnoj romansi, ali dobila sam nešto drugačije. Knjiga jest ljubavne tematike, ali umjesto sladunjavosti i bezbrižnosti, prepuna je emocija. Odiše nostalgijom, a bol kojeg autorica opisuje gotovo je opipljiva.

Vjerujem kako je knjiga zamišljena kao oda prijateljstvu i na neki način uistinu jest, ali u fokus dolazi pitanje kako nastaviti živjeti kada je ljubav između dvoje ljudi još uvijek tu. Dolazak na mjesto koje opisuju sretnim, posljednji boravak ondje, otvara vrata starim uspomenama i neizgovorenim riječima. Harriet i Wyn opisani su savršeno nesavršeno, s manama i vrlinama uz introspekciju vlastitih osjećaja i unutarnjih borbi. Sviđa mi se opis odnosa između njih dvoje, njihova ljubav od samog početka u doba mladenaštva, preko prekida desetak godina kasnije i trenutna situacija u kojoj se nalaze. Uz stare prijatelje prisjećaju se starih i doživljavaju nove zgode i sve se čini dok borave u starom ljetnikovcu.

Dobila sam mnogo više od očekivane slatke ljetne romanse, knjigu koja podsjeća na dnevnik jedne istinske ljubavi, bilo o prijateljstvu, bilo o romantičnom odnosu. Pregršt osjećaja, boli, nostalgije, sretnih i nesretnih trenutaka na sretnim i manje sretnim mjestima. Drugačija od ostalih knjiga koje je Henry stvorila, a podsjeća kako je lijepo imati oko sebe ljude uz koje svako mjesto postaje sretnim.

- Tina