Kako napraviti čarobnjački kotlić?

Hrvatska je prekrasna zemlja u čijim prirodnim ljepotama rado uživamo, a zahvaljujući sportskim i ostalim uspjesima za nju zna sve više i više ljudi. No, kada je riječ o nabavci nestandardnih proizvoda, poput rekvizita za organizaciju Noći Harryja Pottera, Hrvatska kao da se nalazi na kraju svijeta. Kako tome doskočiti piše voditeljica marketinga Hoću knjigu Sanja Srdić Jungić.

Knjiga Harry Potter i kamen mudraca u moje je ruke došla u jednom teškom životnom trenutku kada sam imala 13 godina. Tada mi je pomogla da prebrodim sve nedaće koje su me zadesile, a kroz život sam cijeli serijal nerijetko ponovno uzimala u ruke, bile okolnosti vesele ili manje vesele. Danas imam skoro 32 godine, a Harry Potter je i dalje moja najdraža knjiga. Ujedno je i jedan od razloga zašto sam uopće počela raditi u Hoću knjigu – kako bi ljubav prema ovom serijalu mogla širiti na puno višoj razini od dotadašnje.

Jedan od načina na koji u Hoću knjigu opetovano dokazujemo da je knjiga živa, da mladi vole čitati i da knjiški fenomeni i dvadeset godina nakon izlaska izazivaju redove je i organizacijom Noći Harryja Pottera, globalnom manifestacijom s kojom smo počeli u 2019. godini. Interes za ovim događanjem iznenadio je i nas same; po našim se knjižarama doslovno nije moglo hodati, a Facebook event dosegao je više od 185.000 ljudi. Stoga smo se ove godine odlučili još bolje organizirati te napraviti drugačije aktivnosti kako bismo udovoljili baš svima. A za jednu od njih, konkretno Tromagijski turnir, bila su mi potrebna tri malo veća čarobnjačka kotlića.

Ako ste se ikad maskirali za Halloween, bavili cosplayem ili za maškare poželjeli biti išta osim princeze, kauboja ili vještice, vjerojatno znate da sve malo drugačije rekvizite morate naručiti dosta ranije iz inozemstva. Takav je naravno bio slučaj i s kotlićima koje je u Hrvatskoj nemoguće naći, čak i u kazalištima za posudbu ili najam. Kako nisam imala vremena čekati da oni budu dostavljeni u Hrvatsku, a ni toliki budžet da plaćam ogromnu cijenu dostave, odlučila sam se sama ih napraviti.

Projekt je izvorno objavljen ovdje:

Ja ga nisam osmislila, ali odlučila sam vam ga prikazati kako bi i oni koji možda nisu vješti s engleskim bili u mogućnosti napraviti vlastiti čarobnjački kotlić.

Za njega ćete trebati:

- jednu veliku zidarsku posudu (ja sam uzela onu od 90 litara)

- duck tape (jedna traka od 50m možda vam neće biti dovoljna pa radije uzmite dvije)

- stare novine

- karton (novi ili od starih kutija)

- ljepilo za tapete (ili mješavina brašna i vode za kaširanje)

- crna boja i valjak/kist

- metalne ringove i kukice

- kredu

Sveukupni trošak za jedan kotlić iznosi oko 200 kuna, no pretpostavljam da se to može smanjiti idete li na manju varijantu.

Prvo što trebate napraviti je izrezati otprilike 30 kartonskih izrezaka koji će predstavljati ispupčenje na vašem kotliću. Naime, zidarska posuda je zgodna, no ona nije dovoljno obla kako bi kotlić zaista izgledao kao kotlić Zato su nam potrebni kartonski izresci koji će kotliću dati formu. Njihova dužina mora biti jednaka visini zidarske posude, a širina ovisi o vama, odnosno tome koliko želite da kotlić bude ispupčen. Ja sam odabrala otprilike 10 centimetara.

Kredom sam označila udaljenost na koju ću postavljati izreske. Odlučila sam se za 5 centimetara. Što bliže stavite izreske, konstrukcija će biti čvršća.

Iako sam ih prvotno počela lijepiti ljepilom za plastiku, kupila sam vrlo nekvalitetni pištolj i imala sam puno problema s njim, a i uspjela sam se opeći kao nikad u životu. Zato sam vrlo brzo odustala od pištolja i prebacila se na duck tape. Na koncu sam imala dojam kako duck tape ionako i puno čvršće drži izreske pa vjerujem da je to bila dobra odluka.

Nakon što zalijepite sve odreske, potrebno je čitavu konstrukciju prelijepiti duck tapeom. To je malo zeznut proces jer površina nije ravna pa je možda najbolje da krenete od vrha prema dnu i pod lijepite pod kutem. Nemojte se brinuti ako ćete svako malo morati rezati traku, to se na kraju ionako neće vidjeti.

Kao što vidite, vaš je kotlić sada već poprimio oblik kotlića. Ono što je mene smetalo, a na koncu se i vidjelo na završnom projektu, je činjenica da su „rebra” od izrezaka dosta vidljiva. Možda da sam stavila nekoliko slojeva trake to ne bi bio slučaj, no nisam imala vremena ni budžeta za testiranje.

Na traku biste trebali nanijeti ljepilo za kaširanje koje ste mogli nabaviti u nekom hobby shopu, napraviti sami od brašna i vode ili pak ljepilo za tapete, za što sam se ja odlučila jer u uredu baš nije zahvalno kuhati i miksati ljepilo. Nanijela sam dobar sloj ljepila na traku, potom jednu novinsku stranicu pa onda opet ljepilo na nju, kako bi se bolje primila. Novu stranicu stavljala sam pored prve i tako redom dok nisam završila cijeli krug. Proces sam ponovila tri do četiri puta, ovisno o tome koliko sam živaca imala, no tri kruga bi trebala biti neki minimum. Svakako si označite stranicu s kojom ste počeli jer inače nećete imati pojma s kojim krugom ste stali.

Kada sam radila drugi kotlić, s papirom nisam išla preko rubova jer je jednostavno nepotrebno te sam onda imala problema s rezuckanjem. Kada zalijepite novinski papir, trebat će mu minimalno jedan dan da se u potpunosti osuši, a možda i više, tako da budite strpljivi. Kada on bude u potpunosti suh, slijedi farbanje.

Ja sam uzela jednu teglicu boje za ograde (ne znam zašto) i valjak s kojim mi je bilo lako nanijeti boju, no svakako će vam trebati i kist kako biste nanijeli boju na neke neravnine. Koliko god se ja trudila, novinski papir je ravan, a kotlić nije, stoga ni on na dijelovima nije najbolje prianjao na površinu i zato se u finalnoj verziji vide neki nabori. No mene to osobno ne smeta, jer čarobnjački kotlići su stari, a kako se u njima kuhaju razni čarobni napitci logično je da se oni s godinama malo i deformiraju :)

Boju sam nanijela u dvije ruke (jedna bi se trebala sušiti jedan dan), a naknadno sam dodala i metalne ringove kao nosače (iako ih nisam uspjela najbolje učvrstiti pa ne sugeriram da ih prilikom prenošenja primite baš tamo :)).

Nakon par sati i dana rada vaš čarobnjački kotlić je gotov!

A ako vam ikad zatreba Plameni pehar, njega vrlo lako možete dobiti slaganjem dvije tegle; jedne manje i jedne veće, koje ćete zalijepiti ljepilom za keramiku. Ja sam uzela dvije poveće tegle u bijeloj boji, stoga sam ih trebala i obojati, no srećom već sam imala bež sprej pa je finalni rezultat bio ovakav :

Sretna nam Noć Harryja Pottera!