Kako odabrati savršenu školsku torbu?

Ako ste slučajno propustili neke od naših radionica Torbiranja, osim dječjih aktivnosti održali smo i brojne panele za odrasle na razne teme vezane uz djecu, njihovo psihičko i fizičko zdravlje, kao i obrazovanje. Svi gosti panela stručnjaci su u navedenim područjima, a jedna od njih je i Lana Novota, magistra kineziologije, koja nam je na pristupačan i izvrstan način objasnila kako izabrati savršenu školsku torbu u skladu s građom djeteta, koja neće negativno utjecati na njegovo držanje i fizičko zdravlje.

Donosimo vam pitanja i odgovore s jednog od panela, a neke od vas ćemo možda vidjeti i na posljednje dvije radionice Torbiranja u Rijeci i Puli!

1. Koji je najvažniji kriterij kod odabira školske torbe?

Dobra školska torba je ona koja osigurava pravilno držanje učenika prilikom nošenja. Najprominentniji zdravstveni problem povezan s nepovoljnim utjecajem nošenja školskih torbi je nepravilno držanje tijela kod učenika, što najčešće uzrokuje bol u donjem dijelu leđa, vratu i ramenima, kao i umor lokomotornog sustava. Ova početna neželjena stanja nadalje mogu uzrokovati funkcionalne skolioze, kifoze i lordoze, što u kasnijoj školskoj dobi ili u odrasloj dobi može rezultirati problemima i deformacijama kralježnice. Kako je kralježnica stup našeg tijela, njen nepravilan položaj utječe na cijeli mišićno-koštani sustav.

2. Kako odabrati torbu koja je najbolja za pojedino dijete?

Svaka školska torba ima svoje prednosti, ali najbolja vodilja kod odabira školske torbe jest da ona bude što lakša, da se nosi na oba ramena, da je u što višem položaju na leđima djeteta (da ne visi nisko na leđima) i da je što bliže leđima. Što se tiče torbi na kotačiće, one su dobar izbor za djecu slabije konstitucije, nižeg rasta i kilaže, kojima nošenje teške torbe stvara prevelik pritisak na kralježnicu i njene strukture.

3. Koja težina torbe ne utječe negativno na posturu djeteta?

Preporučena težina školske torbe je do 15% težine tijela djeteta. Postoje znanstveni dokazi da takva težina nije povezana sa zdravstvenim smetnjama djeteta. Neka istraživanja i preporuke ukazuju da težina torbe ne smije prelaziti ni 10% tjelesne težine djeteta. U brojkama bi to značilo da dijete koje kreće u 1. razred ima prosječno (u Hrvatskoj) oko 24 kilograma, a ako pratimo preporuku da torba teži do 15% tjelesne mase djeteta, tada torba prvašića ne bi smjela biti teža od 3,6 kg, ili prema strožem kriteriju (10% tjelesne mase djeteta), 2,4 kg. Ostvarenje ovih preporuka je i više nego upitno u Hrvatskoj, jer je u stvarnosti težina torbe prvašića znatno teža i prelazi težinu od 6 kg (prema nekim mjerenjima čak i 7!).

4. Kako roditelj može prepoznati da je torba preteška i koji znakovi upućuju na prekomjernu težinu školske torbe?

Ono što roditelj može primijetiti jest guranje trbuha prema naprijed, odnosno odvajanje leđa, posebice u donjem dijelu leđa, od torbe. Događa se i kompenzacija u vratnom dijelu kralježnice, što možete prepoznati po guranju glave prema naprijed. Ove kompenzacije tijela događaju se zbog težnje da se održi uspravan položaj tijela. One u početku uzrokuju trenutačno nepravilno držanje, ali zbog opetovanog nošenja torbe u nepravilnom položaju, takav obrazac pokreta se usvaja i u svakodnevnom funkcioniranju kad se torba ne nosi. U kasnijoj školskoj ili odrasloj dobi može doći do ozbiljnih problema lokomotornog sustava (deformacija kralježnice kao što su lordoza, kifoza ili skolioza).

5. Koji su negativni utjecaji prekomjerne težine školske torbe na zdravlje djeteta?

Posljedica preteške torbe je, kao što je gore navedeno, nepravilno držanje koje u početku uzrokuje bol u donjem dijelu leđa, a zatim vratnom dijelu kralježnice i ramenima, a zbog povezanosti cijelog lokomotornog sustava bol se može javiti u bilo kojem dijelu mišićno-koštanog sustava. Nošenje torbe na jednom ramenu posebno je štetno, jer izvija kralježnicu u jednu stranu i vrlo često može izazvati skoliotično loše držanje. Kad se bol zbog nepravilne posture javi u dječjoj i adolescentnoj dobi, povezuje se s većim rizikom za iste smetnje u odrasloj dobi, što je jedan od češćih uzroka smanjene radne sposobnosti, ali i smanjenog normalnog funkcioniranja u privatnom životu.

6. Postoje li još neki čimbenici koji mogu pridonijeti razvoju smetnji mišićno-koštanog sustava kod učenika?

Nepravilna držanja usko su povezana i s dugotrajnim sjedenjem, posebno u nepravilnim i neprirodnim položajima te nedovoljnim kretanjem i vježbanjem. Ovdje se svakako mora naglasiti problem sjedenja pred ekranima netom nakon boravka u školi (TV, računalo, konzole, mobitel). Moja preporuka je potpuno izbjegavanje, ali znam iz vlastitog iskustva da to nije u potpunosti moguće. Maksimalno sjedenje nakon škole trebalo bi ograničiti na 1-2 sata dnevno, a ono što je važnije jest da se uvede povećana tjelesna aktivnost, odnosno aktivnost višeg intenziteta, najmanje 1 sat dnevno.

7. Kakve se tjelesne aktivnosti preporučuju?

Postoji nekoliko mogućnosti i svaka ima svoje pozitivne utjecaje na dijete. Vjerujem da su roditelji, kad nakon radnog vremena preuzmu dijete iz škole, umorni i siti svega, ali provođenje pola sata ili sat vremena s djetetom na školskom igralištu dobro će fizički djelovati na dijete i roditelja unapređujući kardio-respiratorne funkcije i razvoj lokomotornog sustava, ali i unapređenjem odnosa i kvalitetnog provođenja vremena djeteta i roditelja. Drugi oblik tjelesne aktivnosti igra je s drugom djecom, koju kao roditelji mlađeg djeteta moramo organizirati, što će poboljšati i društvene sposobnosti djeteta. Treća fizička aktivnost je svakako organizirana kineziološka aktivnost, odnosno bavljenje nekim sportom.

8. Koji se sport preporučuje za školarce?

Kod djece mlađe školske dobi, odnosno od prvog do trećeg razreda, koštani sustav je zbog svoje faze razvoja izuzetno osjetljiv i podložan utjecaju posture djeteta. Zbog toga kineziološka struka preporučuje odabir sporta koji ima utjecaj na cjelokupno tijelo, odnosno na gornji i donji dio tijela. Svakako se ne preporučuju jednostrani sportovi (košarka, rukomet, tenis, kuglanje) ni sportovi koji uključuju samo donji ili gornji dio tijela (nogomet). Najbolji izbor su bazični sportovi koji imaju sveobuhvatni utjecaj na tijelo, kao što je plivanje, gimnastika, borilački sportovi i slično.

Kod starije djece nakon trećeg ili četvrtog razreda u obzir dolaze svi sportovi, s time da se kod odabira kluba morate informirati i o stručnjacima koji u njemu rade, da bi utjecaj na tijelo bio pravilan i potpun.

U slučaju da dijete ima urođenu deformaciju kralježnice ili nekog drugog dijela lokomotornog sustava, genetsku predispoziciju ili tendenciju prema razvijanju neke od deformacija, izbor najboljeg sporta za fizičko zdravlje djeteta dodatno se sužava, i poželjno je savjetovati se sa stručnjacima o izboru sporta. Ono što bih još voljela naglasiti jest da se kod odabira sporta ili sportskog kluba treba obratiti pozornost i na izbor trenera kao stručnjaka, jer pravilan pedagoški i odgojni utjecaj sporta na dijete nikako ne smije izostati. Svakako, želje djeteta se također moraju poštivati, a na kraju svega između bavljenja i nebavljenja sportom znamo što moramo izabrati.

ZAKLJUČAK

Na prvom mjestu trebamo osigurati djetetu pravilan razvoj lokomotornog sustava kroz sport i aktivan način života, koji mi kao roditelj i vlastitim primjerom i angažmanom moramo pokazati djetetu. Moramo maksimalno utjecati da se smanji težina školske torbe koju dijete mora svakodnevno nositi, a to se odnosi na pravilan odabir školske torbe, ali i na utjecaj roditelja da što više škola preuzme sustav ostavljanja školskih knjiga i pribora u školi, ili nose u školu samo ono što im taj dan treba. Ovo je zadatak institucija, ali i nas roditelja da na to utječemo

Mi smo se pobrinuli da surađujemo s partnerima kojima je sigurnost i zdravlje djece na prvom mjestu, pa ruksaci i torbe koje proizvode nisu samo maksimalne kvalitete, već i anatomski oblikovani i optimizirani kako bi našim mališanima omogućili zdravo i bezbrižno školovanje. Čitavu ponudu školskih torbi možete vidjeti ovdje.