More, Božić i svijet bez odraslih – teme rujanskog Hoću knjigu Book boxa

Krajem rujna naši prekrasni Book box paketi došli su do svojih pošiljatelja, a u njima se, osim vrhunskog štiva i zanimljivih knjiških pomagala, našlo i pismo mlade autorice Tatjane Barat. Ono vlasnika Book boxa uvijek uputi u naslov koji ga očekuje u toj kutiji, a sada ga, godinu dana nakon prvih Book box paketa, prvi put dijelimo i s vama. Pročitajte, stoga, kako se Tatjani svidio naš ovomjesečni izbor.

Anna –  Nicolló Ammaniti

Ova godina nikome od nas nije ispala onakva kakvu smo planirali. Ponekad se čini kao da se radi o sadržaju neke knjige. Virus o kojemu ne prestajemo slušati već mjesecima i koji nam kroji živote nešto je što bismo radije smjestili u svijet fikcije. To je i učinio Nicolló Ammaniti, nagrađivani talijanski književnik čija su djela postala i dio filmskog platna.
Posljednji u nizu njegovih romana koji plijeni pažnju javnosti je „Anna“, čija radnja predstavlja ostatke svijeta koji je poharao virus. Nikad prigodnije, zar ne? Iako je prvi put objavljena u Italiji još 2015., tada nitko nije mogao ni zamisliti da je nešto slično moguće i izvan njezinih korica. Štoviše, zastrašujuće je koliko se možemo povezati s ovom knjigom i baš je zato sada osvojila čitatelje diljem svijeta.
U formi romana i s vizurom sveznajućeg pripovjedača Ammaniti nam kroz lik djevojčice Anne prikazuje kako izgleda svijet nakon što je smrtonosni virus odnio milijune života, a jedina preživjela ostala su djeca, bez ijednog odraslog koji bi im mogao pružiti utjehu i zaštitu.  Anna je jedna u nizu djece koja tumara rodnom Sicilijom u potrazi za hranom. Sve su druge potrebe stavljane sa strane, jedini je cilj preživjeti dan po dan. Uz Annu je njezin brat o kojem brine, a uz nestalu struju i hranu, to je poprilično težak zadatak za djevojčicu koja je zapravo tek počela živjeti. Jedina utjeha joj je bilježnica koju je čitavu ispisala njezina majka, prepuna savjeta o tome kako preživjeti. Ta je bilježnica Anni i majka, i prijateljica, i sestra, i jedini putokaz; jedino za što se može uhvatiti preživljavajući iz dana u dan. Svojom karakterizacijom u nama izaziva potrebu da je stisnemo k sebi, zagrlimo i kažemo joj da može računati na nas i da će sve biti u redu. Međutim, virus je njoj i svoj ostaloj djeci oduzeo budućnost i mogućnost toga da zaista jednom sve bude u redu. I djeca će umrijeti jednom kada dostignu dob spolne zrelosti i postanu odrasli. Kako se uopće nositi s tom spoznajom?
Čitava je radnja zapravo metafora za sustav vrijednosti koji se vrlo lako može narušiti i za sobom ostaviti nemjerljive posljedice. Iako je žanrovski riječ o romanu fantastične književnosti s distopijskom pozadinom, nikada nije bio realniji nego upravo sada. Priča o spajanju nespojivog, o ljubavi i usamljenosti, o nježnosti i tuzi istovremeno je toliko uzbudljiva da jedva čekamo vidjeti što će se dogoditi na idućoj stranici, ali i zastrašujuća. Možda je od svega najviše zastrašujuće to što je toliko primjenjiva na ovo doba u kojem nam je u jednom danu praktički oduzeta sloboda kretanja, kada se gube životi od posljedica nemogućnosti pravovremenog liječenja drugih bolesti koje nisu Covid-19, kada naočigled propadaju do jučer uspješni ljudi.
I zastrašujuće je što je se sve to ne događa samo u tamo nekoj knjizi, nego u našim domovima. Ipak, autor nam je u ovom djelu ostavio i tračak nade, vjere u to da mora postojati bolje sutra. U konačnici, to je ono što nam preostaje vjerovati i nadati se da će ovakvi virusi jednom biti daleko iza nas, da ćemo o njima samo čitati u ovakvim sjajnim romanima.


Duga latica mora – Isabel Allende

Jeste li već uživali u djelima Isabel Allende? Ako jeste, onda znate koliko nas njezini likovi mogu uvući u vrtlog emocija, pružiti nam čitavu lepezu razmišljanja još dugo nakon čitanja i navesti nas da ne prestajemo kupovati njezine knjige.
Ako je roman „Duga latica mora“ vaš prvi susret s ovom književnicom, dobro došli u svijet u kojem se i naoko obična priča pretvara u najljepšu ljubavnu priču koju će najbolje ispričati vrijeme samo.
A vrijeme nas vraća u Španjolski građanski rat. General Franco, koji je pučem došao na vlast, krenuo je u krvav obračun sa svima koji ne dijele njegovo mišljenje. Tako je stotine tisuća ljudi, uključujući žene i djecu, prisiljeno uslijed bombardiranja i progona uputiti se prema francuskoj granici. Dakako, Francuzi to ne žele olako prihvatiti i tek ih tuđa naredba tjera da im otvore svoje kampove za izbjeglice.  Dio tog užasa su i dva brata – jedan vojnik koji vjeruje u bolje sutra i pošteno društvo, a drugi student medicine čija je misija spašavati ljudske živote. Međutim, život koji nije mogao spasiti je onaj svoga brata.
Njegova mlada i trudna udovica Roser, kojoj nitko ne želi reći da je ljubav njezina života mrtva, prisiljena je na brak sa nesuđenim šogorom Victorom kako bi preživjeli, no nijedno ne želi taj brak. Ipak, to je jedini izlaz na putu za drugi život. Zajedno s još nekoliko tisuća izbjeglica ukrcat će se na parobrod Winnipeg, koji je unajmio pjesnik Pablo Neruda, i otisnuti se prema Čileu, „dugoj latici mora, vina i snijega”. Čitavo vrijeme vjeruju da je to samo privremeno i da je povratak u Španjolsku samo pitanje vremena...
Brojni književni kritičari slažu se da je riječ o najboljem romanu koji je Allende napisala. Zanimljivo je da je kao mlada novinarka jednom prilikom uistinu posjetila Pabla Nerudu s namjerom da ga intervjuira za medije, no on joj je savjetovao da se primi pisanja knjiga jer je navodno užasna novinarka. Naime, događaj koji je opisan u romanu uistinu se dogodio, a Neruda je u njemu odigrao veliku ulogu. Unajmivši parobrod, na njega je uspio ukrcati 2200 izbjeglica. Navodno je to trebao biti zbir ljudi koju u novu domovinu mogu donijeti zavidne vještine, no Neruda to nije tako vidio – on je na brod ukrcao i bogate i siromašne, i umjetnike i radnike, od kojih nitko nije mogao ni zamisliti da ih u Čileu čeka novi rat.
No Allende je, srećom, poslušala Nerudu i uistinu napisala roman. Bila je to „Kuća duhova“, a roman pred nama svojevrsni je drugi pogled na čitavu priču desetljećima kasnije.
Upravo zato sada pred nama stoji roman koji je ovjekovječio jednu od najljepših ljubavnih priča i pokazao da nam da se prava ljubav, koja će nam ugrijati srce, potaknuti nas da mičemo brda i doline te nam dati da rastemo s drugom osobom, uistinu može dogoditi kada to najmanje očekujemo. A što nam ovih jesenskih dana, kada svjedočimo vremenu kakvo nekada nismo mogli ni zamisliti, više treba nego vjera u ljubav, humanost i dobrotu?


Smrtonosne tajne – Roberty Bryndza

Što biste napravili da na božićno jutro umjesto poklona pronađeš mrtvo tijelo? Da, zvuči pomalo morbidno, no upravo se to dogodilo u romanu „Smrtonosne tajne“ Roberta Bryndze koji ruši rekorde čitanosti.
Samim time, detektivka Foster nema ni trenutka odmora čak ni na Božić. Detektivku Eriku Foster već smo dobro upoznali u proteklih pet knjiga kriminalističkog serijala ovog nagrađivanog autora. Sve je počelo kada je u romanu „Žena u ledu“ po prvi put predstavio ovu odvažnu detektivku, a uspjeh koji je uslijedio nije mogao ni zamisliti. Knjiga je prevedena na 29 jezika i prodana u milijunima primjeraka, a sada je pred nama šesti nastavak koji Božić umata u jedno sasvim drugačije ruho od onog na koje smo navikli.
Na to ledeno božićno jutro pronađeno je tijelo mlade plesačice Marisse Lewis. Prerezan joj je vrat, tijelo je natopljeno krvlju. Međutim, nakon što detektivka Foster okupi tim istražitelja u predgrađu južnog Londona gdje je ubijena plesačica, dolaze do saznanja da ona nije jedina. Štoviše, napadnuto je još nekoliko osoba koje su se kasno vraćale kući, a jedino što ih sve povezuje, uključujući i Marisin slučaj, to je što je njihov napadač bio od glave do pete odjeven u crno i nosio plinsku masku...
U tu smo priču uključeni već od prvog poglavlja jer se upravo tada i događa prvo ubojstvo, a to je najbolji način da se čitatelja uvuče u priču, in medias res. Ono što još više pridonosi popularnosti ovog romana je to što je prepuna neočekivanih obrata. Ovdje nije riječ o još jednom krimiću u nizu u kojem već na početku povežete sve dijelove slagalice i odmah znate tko je ubojica. Upravo suprotno. Autor je uspio obogatiti roman neprekidnim obratima, promjenama smjerova radnje i uzbudljivim likovima koji su daleko od crno-bijele karakterizacije.
Tako je i s likom junakinje Erike – autor je uspio u roman unijeti i njezin privatni život, dajući nam tako lik za koji se čini kao da je od krvi i mesa, te nam povremeno nudeći odmak od zastrašujućeg ubojstva. Pred našim se očima ova neustrašiva žena bori s vlastitim strahovima iz privatnog života, a njezin je posao samo nadopunjuje. Nesumnjivo je riječ o jednome od najcjelovitijih detektivki iz svijeta kriminalističkih romana.
I upravo zato ovaj roman ima tako visoke ocjene među čitateljima. Svi oni koji se najviše opuštaju uz kriminalističke serije te već polako uče kako se po oznakama na kostima može saznati čime je osoba udarena ili znaju koliko je u istrazi važno toksikološko izvješće, a usto žele i dodir stvarnosti i ljudskosti, uživat će u stranicama ove knjige.
Uostalom, polako nam stižu prve jesenske magle – savršena scenografija za umotati se u dekicu i uroniti u uzbudljive sadržaje kriminalističkih romana.