Omiljeni pjesnici čijim se stihovima uvijek vraćamo

Poezija je način kojim možemo izraziti svoje najdublje osjećaje: od zaljubljenosti, istinske ljubavi, tuge, melankolije, straha, izgubljenosti u svijetu, do nove nade.

U ovim ranojesenskim večerima takvi stihovi posebno dobro prijaju. Zato smo se prisjetili deset hrvatskih i svjetskih pjesnika čijim se stihovima uvijek rado vraćamo.

Dragutin Tadijanović

Jedan od najcitiranijih hrvatskih pjesnika, Dragutin Tadijanović, u vrijeme intelektualiziranja i pokušaja da se poezija što više „kiti“, unio je dašak svježine. Jednostavnim lirskim govorom u poeziju je donio iznimnu količinu emocija i stvarnih životnih, ali na toliko jednostavan način, razumljiv i djetetu, kakav prije nikada nije zabilježen u našoj književnosti.

Svakako zavirite u njegove zbirke „Sunce nad oranicama“, „Dani djetinjstva“, „Srebrne svirale“, „Svjetiljka ljubavi“, „Sabrane pjesme“.

Dobriša Cesarić

Od male voćke do kapi slapa – Cesarić je jedan od prvih pjesnika kojeg pamtimo još iz osnovne škole. I sam je počeo pisati još kao osnovnoškolac, a ono što je uslijedilo pretvorilo ga je u jednog od najboljih hrvatskih liričara svih vremena. Iako je napisao svega stotinjak pjesama za svoga života, učinio ih je antologijskima. U njima izražava neposredni, izvorni doživljaj trenutka. Njegovi stihovi teko toliko prirodno da nam se čini kao da smo i sami dio slike koju nam predočava.

Želite li i sami osjetiti tu čaroliju, zavirite u zbirke kao što su „Tišina“ ili naprosto sabrane „Pjesme“.

Tin Ujević

Ujevića pamtio kao jednog od najaktivnijih hrvatskih pjesnika koji je svoja opažanja o svijetu, borbi pojedinca sa samim sobom, traženju smisla u suvremenome svijetu otuđenih ljudi pretočio u antologijske stihove. Prošao je put od traženja uzora u Matošu, također antologijskog hrvatskog pjesnika, pa sve do Baudelairea i baroknih motiva, da bi se najbolje našao upravo u spomenutoj tematici. Oštro je odbijao pisati poeziju u funkciji patetičnog rodoljublja.

Njegova najbolja djela mogu se naći u zbirkama „Lelek sebra“, „Kolajna“, „Ojađeno zvono“, „Ljudi za vratima gostionice“ i drugima. Koliko je bio značajan za našu književnosti, govori i to što je danas prema njemu nazvana i najveća pjesnička nagrada.

Vesna Parun

Pjesnikinja, esejistica i dramska autorica Druge moderne koju se često označavalo kao „žensku“ pjesnikinju, čime ju se opet nastojalo degradirati, svojim je radom pokazala da je itekako jedna od ponajboljih koje je naša književnost imala. Pišući o snažnim osjećajima svojstvenim snažnoj ženi, razmišljanjima o vječnim zagonetkama života i smrti, smislu postojanja, ali i prirodi, razvila je široku lepezu motiva.

Ipak, do danas je ostala najupamćenija po svojoj ljubavnoj poeziji, a posebno po pjesmi „Ti koja imaš nevinije ruke“. No koju god njezinu pjesmu primite u ruke, nećete požaliti.

Emily Dickinson

Okrenemo li se svjetskim pjesnicima, među ženama se svakako izdvaja Emily Dickinson, koja je inspiraciju za svoje pjesme pronalazila u Shakespeareu, biblijskim tekstovima i klasičnoj mitologiji. Mnogi je književni teoretičari nazivaju najoriginalnijom američkom pjesnikinjom. Ono što su sestre Brönte bile u prozi 19. stoljeća, to je Dickinson bila u poeziji. Primjećivala je granice koje društvo nameće ženi i zato njezini lirski subjekti nastoje to nadići, ali opet na suptilan način, svjesni patrijarhata u kojem žive.

Zanimljivo je da je za života objavila tek sedam pjesama, no nakon njezine smrti pronađene su još tisuće drugih koje su posthumno objavljene. Neke od njih možete pronaći u njezinoj zbirci “Tiše od sna” na hrvatskom jeziku.

Walt Whitman

Američki esejist, novinar i pjesnik Whitman, čiji se opus smješta u pravac transcendentalizma i epohu realizma, naziva se ocem slobodnog stiha iako ga nije on osmislio, a svoje je umijeće pokazao u najpoznatijoj zbirci „Vlati trave”. U doba u kojem je zbirka nastala bila je smatrana preeksplicitnom zbog svog seksualnog naboja, pa čak i neprimjernom za objavu. Zato je sam platio tiskanje knjige, a na naslovnici nije naveo ni svoje ime, već se ono krilo unutar stranica pjesama koje graniče s prozom. Kasnije se ponovno okušao u pisanju jer je pjesnike smatrao čvrstom poveznicom s društvom, no nijedno njegovo djelo nije nadišlo slavu prve najznačajnije zbirke.

Pablo Neruda

Kada se spominju najveći pjesnici svih vremena, mnogima pada na pamet nezaobilazni čileanski pjesnik Pablo Neruda. Jedan je od najvećih autora 20. stoljeća, koji je objavio čak 30 zbirki poezije i prošao put od stilova neoromantizma, pa sve do nadrealizma i socijalne poezije. Sukladno tome, mijenjaju se i teme njegovih pjesma. Dok u svojim mlađim danima i u prvim zbirkama progovara o ljubavi, pri čemu je njegovo najpoznatije ostvarenje „Ljubavna pjesma” uvijek prepoznata po prvim stihovima „Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove…”, kako vrijeme odmiče, tako ljubavne motive mijenjaju pustoš, ogorčenje, ljutnja, egzistencijalna pitanja, traženje smisla života i svog mjesta u svijetu, potresne borbe Španjolca, samoća i smrt.

Za svoj je rad primio i Nobelovu nagradu za književnost 1971. godine, a čime je to zaslužio, možete se uvjeriti u njegovim zbirkama poput „Španjolska u srcu” i „Sveopći spjev”, kao i u raznim edicijama sabranih pjesama.

Federico Lorca

Nerudin suvremenik, a ujedno i najveći pjesnik španjolske književnosti, Federico Lorca nerijetko je smatran najboljim pjesničkim talentom koji je Španjolska ikada imala. Međutim, kako je u svojim pjesmama imao napredne poglede koji nisu bili u suglasju s tadašnjim frankističkim uvjerenjima, ubijen je na samom početku Španjolskog građanskog rata.

Bilo da je pisao o pejzažu, ljubavi, ljudima ili samoj Španjolskoj, uvijek je u pozadini svega bila smrt kao njegov vječni lajtmotiv. Osim toga, njegove su pjesme prepune melodioznosti, elemenata španjolskog folklora, metafora i simbola, a sve to možete naći u zbirkama 2Knjiga pjesama”, „Pjesme”, „Ciganski romancero” i drugima.

Sergej Aleksandrovič Jesenjin

Liričar Jesenjin najveći je ruski pjesnik svih vremena. Kao vrlo mlad osvajao je književne krugove svojim talentom i svježinom ideja, no s godinama je počeo osjećati sve veće nezadovoljstvo u velikom gradu, čeznuo je za svojim zavičajem, seoskom idilom djetinjstva, a sve se to očituje i u njegovim pjesmama. One su vrlo jednostavnog izraza, melodiozne, metaforične, ali jednako tako i pesimistične i tragične.Bio je vođa ruskih imažinista, pjesnika koji formu pretpostavljaju sadržaju, a koliko je utjecao na sve generacije nakon sebe, govori i tzv. „jesenjinština”, odnosno motivi melankolije i pesimizma u djelima drugih autora.

 Čime je to očarao svijet, možete razaznati i iz njegove najpoznatije pjesme „Pismo majci”, kao i drugih poput „Ispovijedi mangupa” ili „Krčmarske Rusije”, „Jeseni”,
„Snježnog polja itd.

Mevlana Dželaluddin Rumi 

Iako je rođen davne 1207. godine, perzijski pjesnik, teolog, pravnik i filozof poznat kao Rumi posljednjih godina posthumno osvaja svijet. Njegova se djela prodaju u milijunima primjeraka. Napisao je nekoliko tisuća pjesma posvećenih svome duhovnom učitelju Shamsu, proroku Muhamedu i Alahu, a ono po čemu su posebne jest to što u nekoliko stihova zapravo sažima bit življenja, a sve to omotano u ruho pozitivnosti i radosti. Osim toga, njegova poezija nastoji ujediniti pripadnike svih vjera i rasa.

Mnogi njegovi stihovi mogu nam biti nit vodilja u svakom novom danu, a možete ih pronaći u zbirci pjesama „Divan” ili „Knjizi ljubavi” dostupnoj na našem tržištu.