Vodič dviju autorica: Kako napisati i objaviti svoju prvu knjigu

Ući u neke od najboljih hrvatskih knjižara i pritom na istaknutoj polici vidjeti svoju knjigu, neopisiv je osjećaj. No to je samo šlag na torti, a da bi do toga uopće došlo, tome prethode brojne druge radnje koje su dio pustolovine zvane Kako napisati i objaviti svoju prvu knjigu.

Zato ćemo u nastavku pojasniti što sve uključuje nastanak ilustrirane knjige za djecu, a što one za velike čitatelje.

1. Aha-trenutak

Dok neki godinama maštaju o tome da jednog dana objave svoju knjigu, nekima ta ideja padne na pamet iz čista mira. Tako je bilo i sa mnom. Nikada nisam mogla ni zamisliti da bi se jednog dana moja knjiga nalazila u knjižarama i knjižnicama. Uvijek mi se činilo da je bavljenje pisanjem i izdavanjem knjiga nešto u što se ne bih miješala jer ima drugih koji to fantastično rade. No onda sam prije više od godinu dana, potaknuta kombinacijom nekoliko faktora, naprosto odlučila da ću napisati svoju knjigu. Da, pa zašto ne?

Slično je napravila i Sanja Srdić Jungić, voditeljica marketinga u Hoću knjigu i također autorica iznimno hvaljenog prvijenca Zvijezde među nama. Baš kao i meni, jednog joj ljeta jedna priča nije izlazila iz glave. Sjetila se i druge duboko zakopane priče koju je jednom napisala prijateljici, no nikada nije sanjala o tome da postane spisateljica. Sve do tog jednog aha-trenutka kada joj je, kao i meni, postalo jasno da možda ima materijal za knjigu.

2. Bi li to uopće bilo čitano?

Kao osoba koja radi u knjiškoj branši, Sanja se raspitivala, bez da je još ikome rekla što piše, koliko je zapravo čitana domaća književnost i bi li ljudi uopće prihvatili chick-lit. S druge strane, i ja sam imala kontakte u svijetu knjiga, veliko znanje o dječjoj književnosti, radu s djecom i njihovu načinu razmišljanja, no o samom izdavanju knjiga nisam znala baš ništa. Doduše, pratila sam svjetske trendove u dječjoj književnosti, imala iskustvo pisanja priča za nastavu za učenike s teškoćama, no pustiti svoju ideju u svijet izdavaštva bila mi je potpuna nepoznanica.

3. U potrazi za izdavačem

U Hrvatskoj postoji više od 200 izdavača, no mnogi od njih specijalizirani su za određeni žanr knjiga. Želite li objaviti dječju književnost, morate istražiti one izdavače kojima je to primarno, pa tek potom sve ostale i tako dalje.

„Umjesto da svim izdavačima šaljete svoj roman, napravite popis njih deset kojima se želite javiti. Osim što vaš žanr mora imati veze s kućom kojoj se javljate, bilo bi dobro i da proučite objavljuje li ta kuća uopće hrvatske autore i, ako da, kakvu promociju radi za svoje autore“, savjetuje Sanja.

Jednom kada ste odlučili kome želite izložiti svoje ideje, slijedi i možda najnapetiji dio – slanje e-poruka u nadi da će vas netko primijetiti. Nipošto ne preporučujem da se izdavačima šalje cijeli rukopis nego ukratko izložena ideja s dijelom teksta, a pritom i naglasite zašto mislite da bi to bilo čitano, što vi sami možete ponuditi u vidu promocije i slično. Ukratko – pokažite da ste napravili domaću zadaću i da znate u što se upuštate, ali i što sve možete ponuditi.

Ako imate poznanike ili prijatelje koji rade u knjiškoj branši, zamolite ih za savjet, pa i natuknite da ste nešto napisali. Kako bi rekao moj mentor s fakulteta, tko će te promovirati ako nećeš ti sam?

4. Radnje iza zastora

Kada dobijete pozitivan odgovor izdavača, najsretniji ste na svijetu i mislite da je to to – e, nije. Tek sada slijedi mukotrpan dio. Čak i ako imate već čitavu završenu knjigu (doduše, ja je nisam imala u trenutku potpisivanja izdavačkog ugovora), na njoj će se morati itekako mnogo raditi. Ako je riječ o romanu za odrasle, pa čak i dječjem ili onom za mlade, tu će biti uključeni poslovi rada na tekstu, lekture, prijeloma i tiska, no ilustrirana dječja knjiga priča je za sebe.

Moja knjiga Priče o neustrašivim hrvatskim ženama sadrži 50 ilustracija stvarnih žena. Prije nego što je urednica uopće krenula u istraživanje akademskih umjetnica i ilustratorica koje bi radile na knjizi, trebalo je pronaći fotografije svih tih žena kako bi se imao temelj za njihove portrete. Sati provedeni na telefonima, pretraživanje interneta, nadanje da će netko u vrlo uglednim ustanovama diljem Zagreba pročitati e-poruku i odlučiti pomoći mi, samo su mali dio te priče. Kada je odabrano 16 vrhunskih ilustratorica, one, urednica i ja, bile smo u stalnom kontaktu. Uvijek sam dobila uvid u ilustracije te sam mogla utjecati na njihove moguće prepravke. Taj dio procesa trajao je nekoliko mjeseci.

No ono što morate znati kada je riječ o ilustriranim knjigama jest to da se troškovi njihove izrade penju u nebesa. Dok je za roman dovoljno i desetak tisuća kuna, cijena moje knjige popela se na nekoliko desetaka tisuća kuna zbog čega je trebalo potražiti sponzore i donatore te se javljati na razne natječaje.

5. Promocija

Međutim, nije dovoljno raditi na knjizi u zakulisju. Ideju o njoj morate pustiti i u svijet, i to i prije nego što knjiga izađe.

„Vrijeme u kojem je izdavač sam radio reklamu knjizi koju je izdao prošlo je. Danas se od autora očekuje ne samo da doma mirno sjedi i radi na idućoj knjizi nego i da se približi trenutnim i potencijalnim čitateljima. Danas, srećom, postoje mnogi kanali kojima se to može postići. Dakako, to su društvene mreže, napose Instagram, Facebook i YouTube. Ne morate imati gotovu knjigu kako biste mogli početi raditi na svojoj bazi istomišljenika, prijatelja, podržavatelja i obožavatelja“, ističe Sanja.

Tek potom dolazi na red izlazak knjige iz tiskare, svečana prva promocija koju ćete pamtiti do kraja života i mediji.

6. Neizbježni mediji

Iako jednim dijelom već godinama radim u medijima, biti s njihove druge strane nije mi bilo ni najmanje ugodno. Kako sam bila upoznata s načinom rada u medijima, znala sam da intervjui, kojima sam se nadala jednom kada knjiga izađe, zahtijevaju profesionalne fotografije vrlo visoke kvalitete. Ako nešto ne podnosim, to je onda fotografiranje. Zato sam dogovorila termin s profesionalnom fotografkinjom čiji sam rad prethodno detaljno proučila, platila vizažisticu i dobila fotografije kakve sama nikada ne bih mogla napraviti. I naravno, svaki medij u kojim se pojavio moj intervju zahtijevao je fotografije.

Neki od novinara željet će se naći s vama uživo, neki će vam poslati pitanja e-poštom. Bez obzira na to, imate pravo vidjeti sam tekst prije nego što se objavi i eventualno promijeniti neke detalje svoje izjave. Kada se radi o najmoćnijim hrvatskim medijima, bilo o digitalnim ili tradicionalnim, odbijanje nije opcija. Tu priliku više nikada nećete dobiti, a cilj vam je da vas se vidi i čuje kako biste prodali svoju knjigu.

I da, ono čega smo i Sanja i ja postale bolno svjesne jest to da su promocije skup sport, naročito za žene. Komadi nove odjeće koja vam pristaje, frizura i šminka neizbježni su, no nužni za stvaranje slike o sebi, naročito ako, kao i mi, planirate objaviti i nove knjige nakon prvijenca.

*Hoću knjigu d.o.o. nije izdavačka kuća. Za objavljivanje autorskih djela obratite se izdavačkim kućama u Hrvatskoj.