Sažetak knjige

Ova antologija donosi ključne tekstove iz teorije konzervatorskoga djelovanja u Njemačkoj s početka 20. stoljeća. Odabrani su tekstovi najglasovitijih pisaca o konzervatorskim problemima u njemačkom govornom području u to doba. Njihova glasovitost je prije 1914. godine prešla granice Njemačkoga Carstva jer se zasnivala na inovativnosti, širini razmatranja i rješenjima koje su ponudili. Iako nije riječ o spisima koji na eksplicitan način problematiziraju političku zbilju te države, odabrane rasprave o arhitekturi, sudbini starih gradova i njezi spomenika podrazumijevale su uključivanje sve većega broja građanstva pa se ne mogu razmatrati isključivo unutar proučavanja estetike starih ambijenata i povijesti umjetnosti. Riječ je o arhitektima, povjesničarima umjetnosti, stilskim restauratorima i konzervatorima, urbanistima, teoretičarima gradogradnje i upraviteljima gradova poput Paula Tornowa, Corneliusa Gurlitta, Georga Dehia, Hermanna Muthesiusa, Josefa Stübbena, Georga Hagera, Paula Clemena, Konrada Langea i Charlesa Bulsa. Rasprave koje su objavili i stajališta koja su ponudili na zajedničkim stručnim okupljanjima, takozvanim Danima njege spomenika, promijenili su temeljne postavke njemačkog, a postupno i europskog konzerviranja kulturne baštine. Jedan od tekstova, Gurlittovo „Osnivanje gradova“, zasniva se na predavanju koje je taj glasoviti učenjak održao u Zagrebu. Čitatelj imaju prigodu upoznati se s jednim od izvorišta modernog konzervatorskog pokreta, kojem je tok dolazio iz srednjoeuropskog konteksta, točnije njemačkog govornog područja. Od polemike sa stilskim restauratorima, rasprave o novoj paradigmi njegovanja spomenika umjesto njihove restauratorske preobrazbe, očuvanja ambijenata starih ulica i trgova te slika gradova sve do tumačenja odnosa očuvanja i novog projektiranja, ova knjiga upoznat će čitatelja sa stajalištima koji su u Njemačkoj nakon pada Berlinskog zida nanovo dobili na društvenoj važnosti i stručnoj aktualnosti. Većina ovih tekstova bila je aktualna i relevantna za spomenuti naraštaj hrvatskih stručnjaka na početku 20. stoljeća (osobito oni o oslobađanju crkava i očuvanju splitske Dioklecijanove palače). Povjesničarka umjetnosti Libuše Jirsak svojim izvrsnim prijevodima današnjim čitateljima daje prigodu da se uvjere u zanimljivost, aktualnost pa i svježinu bitnih stajališta aktera iz ove knjige. Uredničke intervencije Marka Špikića dodatno aktualiziraju ta stajališta i postavljaju u širi kulturni, politički i profesionalni kontekst. Ako su nanovo postali aktualni u suvremenoj Njemačkoj, tekstovi će, uz napomene i uredničke komentare, to postati i za studente povijesti umjetnosti, arhitekture, konzerviranja i restauriranja ali i afirmirane stručnjake u zaštiti kulturne baštine, projektante, urbaniste u našoj zemlji.